Volim istinu, a oko mene laži

jednom ce neko negdje naletjeti na moje napisane riječi i naravno čuditi će se kako sam te riječi napisala i ostavila da ih se čita a ja neznam pisati da bi mogla izjaviti negdje da imam objvljeno nešto svoje negdje. Pisanje mi pomaže ublažiti moju depresivnost jer na podlogu bijelu izbacujem slovo po slovo i na taj način uspijevam izdržati dan koji mi već duže vrijeme nanosi bol koju ne mogu podijeliti s nikim jer da bih izbacila sve iz sebe potrebna je osoba koja bi me mogla slušati trideset dana bez da me prekida dok pričam, a takvih osoba nema. Cak ni osobe koje su školovane za stručnu pomoć ne mogu slušati nekoga bez prestanka toliko dugo. Svaka moja riječ napisana u ovom i bilo kojem tekstu na mojoj stranici je moja istina s kojom se ja čitajući i pisuci siocavam svakodnevno i svjesna sam da većinu tuđa istina uistinu smeta jer imaju svoju istinu i pojedine osobe znaju svoju istinu sakriti od drugih a ja ja to ne znam i ne želim jer kroz svoju istinu razumijem druge