Renoviram sobu

Dio novog namještaja dolazi za par dana a do tada moj sin i ja moramo srediti zidove

Kuća propadaju

Od oluje koja je prije par godina poharala sve djelove Zagreba unistila je i ovu kucu pored mosta po kojem prolazim kada idem na savski most, krov su samo oblozili plasticnom nepropusnom folijom i dalje tako stoji vec godinama jer za nju je zaduzen mjesni odbor a ne gradska vlast iako je to spomenik jednog vremena jer tu je bila granica za vrijeme Napoleona.

Bubimir

se hladi od vrućine

Može li me netko naučiti?

Shvatila sam da nesmijem biti iskrena osoba jer zbog iskrenosti budem napadnuta od anonimne osobe kojoj iskrenost smeta. Može li me netko naučiti kako da lažem jer to ne znam i treba mi poduka.

Da nije daleko

da nije daleko od mene (30) minuta vožnje išla bih tamo svaki dan voziti kolica po platnu jer je lijepi mir i nema gužve

Odmor za dušu

danas sam si priuštla odmor za dušu odlaskom na drugi kraj grada Kiki je radio pa sam ja protegla kolica tamo gdje nema puno ljudi.

Bubimir

Opet malo hoću tipkati po Kikijevom kompu, ali sam umoran pa odmaram.

Zavist

je jedna vrsta bolesti i zao mi je takvih osoba jer ne mogu i ne žele shvatiti da netko tko je godinama bio nesretan konačno sada je sretna osoba jer živi život onako kako želi i radii ono što želi jer nema pored sebe nikoga tko ju sputavati da uživa onako kako I kada joj odgovara. ___________________________________________ Konačno disem punim plućima i nikome ne moram polagati račune niti čekati tjedan dva da se vrati sa svoje turneje po tuđem krevetu. Sve što imam moje je a moj sin nikada nije bio sretniji jer vidi mene sretnu bez suza i više vremena provodio u razgovoru a osobu koju povremeno imam voli jer ga vodi na izlete i uči kako biti sretan sa svime što imaš. ___________________________________________ Biti zavidan zbog tuđe sreće nije glupo, nego je bolesno.

Odlično

Stigao bivši u goste

pa nas je moj sin izveo van na rucak jer je radio kod jednog gospodona i zaradio

Baš je ukusna pizza

Jučer sam

bila kod svog mlađeg sina zahvaljujući dobroti jedne gospođe koja me je odvela tamo i vratila doma Neka joj anđeli podare sreću jer mi je pomogla da budem sa sinom nekoliko sati.

Trebala sam

danas ici na jedno lijepo mjesto ali zbog ručnog vremena neidem i totalno sam bez volje jek toliko sam se radovala tom odlasku na nekoliko sati.

Ponkada

treba sjesti i razvrstati svoje misli izbaciti ono sto nije potrebno da bi nam bilo lakse ici dalje. Treba živjeti dan za dan ne razmišljajući kako?, zašto?, koliko? jer ta pitanja koliko god se trudili neće nikada dobilti odgovor nama će samo biti teže jer odgovora nema. Kada sam krenula zivjeti sa Davorinom mislia sam da cu biti sretna nakon groznog braka, ali prevarila sam se varao me i bio privrzeniji ljubavnici no meni iako je imao sve sto je htio. Saznala sam za ljubavnicu vrlo brzo i kada sam ga suočila sa tom spoznajom pokušao me ubjediti da umišljam ali dokazala sam mu njegovu laž. ___________________________________________ Maknula sam ga iz svog života, živim punim plućima, ne vjerujem više ni jednom muškarcu i hvala Davorinu na tome.

Sada mi je lijepo jer ne razmišljam o prevari osobe kojoj sam podarila dvadeset godina života i spasila ga. Svu sreću s njim želim njegovoj gospođi jer ja sam mu bila samo bankomat, a sada sam bankomat sama sebi.

Poklon

Jednom sam

tražila humanitarnu pomoć da idem sa sinom na more 1000 kuna danasnjih 140 eura i naravno nisam ih prikupila nego sam bila napadnuts zbog traženja pomoći a mnogi koji ne trebaju uspiju skupiti traženu pomoć meni ništa ne polazi za rukom jer istina ništa pomoći ne treba tražiti

Fino

ovakav mi ručak odgovara po starini

Samo da Vas pozivamo

Bubimir se sprema spavati

Danas sam se počastila

Pitanje

Postoji li negdje netko tko voli komunicirati jer mi je vec dozlogrdilo pricati sa svojim mislima svaki dan. Treba mi netko da slušam njegovu priču jer sigurno je veselija no moja.

Nedostaje mi Split

Zao mi je

sto sam osoba sa invaliditetom (znam da nisam jedina) jer zbog invaliditeta nisam mogla postati glumica. To je divan posao jer možeš uživati u zanimanju za koji nikada nisi imao diplomu a na daskama u kazalištu ili na televiziji uz dobru glumu ti si netko koga zavole i koga prate u njegovom radu.

ovako sam ja nitko i ništa

Malo lijepog glasa

Treba imati dušu

ja sam je izgubila

Skrivam se

spavam tu u hladu sve dok ne ogladnim.

Ovako se hladi

Pozdrav od BUBIMIRA, ovako me hladi moja Andrea

Odavno

sam shvatila da ne znam sto je ljubav i dali ona postoji uopće

Navikla

sam Vas da od mene čitate samo moju žalopojku i znam da je pojedincima nejasno kako pišem tekst vezan uz politiku koja nije moj fah pisanja. U skoli sam uvijek po zadanoj temi pisala i većinu tih sastava je profesorica hrvatskog jezika slala dalje jer sam se kvalitetnije izražavala pismeno, no usmeno i većinu puta sam dobila i nagradu, a nikada mi nije bilo teško prihvatiti i kritiku. ___________________________________________ naravno, uvijek mi dobro dođe tuđa kritika kako bih sljedeći tekst drugačije napisala, vezano uz temu koja nije "moj fah".

Zašto baš ja

pitaju se mnogi, pa tako i ja u posljednje vrijeme postavljam sebi to pitanje na koje vec duže vrijeme pokušavam dobiti odgovor ali odgovor neću dobiti zadugo jer to je toliko opsiran odgovor da mi ga nitko bas nitko ne može dati i moram dokučiti sama ali koliko god se trudim ne mogu pronaći početak. ___________________________________________ znam svjesna sam svojih grešaka i nisam jedina koja je pogriješila, tu grešku skupo plaćam već godinama i nadam se da sam platila i kamate ___________________________________________ Nista ne trebam osim iskrenosti a to je u današnje vrijeme teško naći.

Kenulo me

Od kada sam vezana za krevet počela me zanimti politika i tek sada primjećujem ogromne propuste nasih političara bez obzira iz koje političke opcije dolaze. Naravno svjesna sam da vladajući donose zakone koji njima idu u prilog bez obzira o kojem zakonu se radilo. ___________________________________________ Prije par godina u osmom mjesecu jedan muškarac u mom kvartu na surov način udio je članove obitelji u kojoj je živio, naravno unio je i sebe, ali se pitam stalno zašto onda nisu promijenili zakon jer nakon tog surovog ubojstva dogodilo se još po nekoliko slicnih tokom godina. ___________________________________________ Svjesna sam da slobodni umjetnici nemaju svakodnevni angažman, ali kada ga imaju imaju dobre honorare i nije mi jasno zašto se njih ne traži potvrda o primanjima i da se i njima odredi cenzus kao i nama jer kada god nešto tražim, a ne samo ja uvijek moram donijeti potvrdu o primanjima za sve članove obitelji i onda me odbiji jer prolazim cenzus koji je za nas obične takvu klauzulu donijelo ministarstvo, a to što mi obični živimo sa minimalnim primanjima i nemamo apartmane i dodatni prihod jer nismo slobodni umjetnici, nego smo umjetnici za preživljavanje iz mjeseca u mjesec oni vladajući i u oporbi nas još više bacaju u očaj. ___________________________________________ Ima toga naravno jos ali nastaviti cu ostalo napisati u drugom tekstu jer bi mi bilo žao Vas koji ćete čitati moj tekst da Vas ne zaboli glava od politike.

Gospođi Kekin

Da, u pravu ste da su liste čekanja u javnom zdravstvu duge i preduge ali moram Vas ovako javno upitati ZAŠTO VAŠ KOALICIJSKI PARTNER KADA JE BIO NA VLASTI ZAJEDNO SA DANAŠNJIM PREDSJEDNIKOM NIJE DONIO ZAKON DA POLITIKA NE SMIJE FINANCIRATI PRIVATNE KLINIKE da su tada donijeli zakon koji ni jedna vlada ne može mijenjati danas bi javno zdravstvo bilo kvalitetnije i ne bi se trebalo čekati godinama na pregled. ___________________________________________ Naravno navela bih Vam još krivih poteza ove i one vlade ali Vi se bavite zdrastvom koje uz druge stvari rana našeg društva. ___________________________________________ s štovanjem Andrea Bosak

Uskoro

se otvora nova platforma blog sirocadi nekadasnjeg bloga hr kojeg je nakon dugih godina tipkanja divnih, tekstova, fotografija, smijeha,svađa i ostalog dnevnik hr ugasio. ___________________________________________ Osnivačica Facebook grupe blog sirocad napravila je novu platformu da blogere bloga hr poveže na jedno mjesto i to je lijepo od nje ali bojim se da će se i na njenoj platformi ponovno stvoriti grupe za i protiv, da će ponovno biti uvreda i zlobe kao i na ugašen blogu jer su se i u Facebook grupi već počeli blokirati oni koji ne odgovaraju pojedinim osobama. ___________________________________________ Ja cu ostati ovdje gdje sam sada jer ovdje svađe i zloge nema.

Još

nista od isplate inkluzivnog dodatka iako sam Riješenje za isti dobila u petom mjesecu ove godine.

Lijepo je

kada ti ljubavnica tvog bivseg nevjenčanog supruga lajka objave , a jos bi bilo ljepse da napiše nešto

Pokušavam

ali ne ide, kada izađem moram se brzo vratiti doma jer nemam snage nista vidjeti ni cuti oko sebe. "Zašto se svega bojiš?" Pitanje je moga sina kada negdje izađemo dok je sunčano vrijeme. Pokušavam ali ne ide, ne vjerujem nikome i nikada vise vjerovati neću, zelim biti sama ali to je nemoguće, a moj sin voli kada sam ja ljuta jer tada sam mu lijepsa no nasmijana. Treba mi malo odmora od ovih zidova, od ljudi u mom okruženju, ali nemam kuda ni s čim otići i biti tamo gdje nikoga ne poznajem. ___________________________________________ Jedino sto me raduje je moj Bubimir

Drugačija sam

od kada sam se vratila iz bolnice promjenila sam se, ne izlazim jer se bojim ljudi, prometa. Mjesečno jednom odem u trgovinu kupim potrebno, nitko mi u životu nije potreban osim moga sina kojem sam potrebana ja i jedino se zbog njega borim da ostanem prisebna. ___________________________________________ Više ne vjerujem nikome jer toliko puta sam bila iskorištena da nema broja, udala sam se u inat nekome, trpjela uvrede i batine sve do rastave, upoznala sam muškaraca za kojeg sam po njegovom ponašanju mislila da sam dobila osobu za cijeli život koja zna voljeti i koji će biti uzor mom sinu, ali prevarila sam se. Zbog njega ne vjerujem nikome više, gadi mi se i sama pomisao da sam mu podarila dvadeset godina. Unistio je u meni sve dobro sto je bilo, ali sretna sam jer sada vjerujem sama sebi i živim ne razmišljajući o muškarcu koji me je varao s kim je stigao, koji nikada nije bio iskren i kome sam bila potrebna samo kao bankomat da bi on mogao odlaziti drugoj koja je za njega gospođa sa velikim G. ___________________________________________ Sada uživam u svojoj slobodi, knjigama, pisanju i iskrenim osobama koje samnom komuniciraju na daljinu.

Da, pukao mi je

Imam dvanaest kopči u želucu, spajali su želudac sa sondom i zahvalna sam ljecnickom timu sto su mi spasili život koji mi je visio o koncu. Konzumirati sam ogrovne količine Brufena u granulama I Ketonal od 150 mligrama a konzumirati sam samo tekućinu jela nisam ništa. ___________________________________________ Sada strogo pazim sto jedem i sto pijem od ljekova jer imam propisanu terapiju i svjesna sam da sam sama sebe dovela u stanje u kojem se sada nalazim i pokusavam sama sebe ubjediti da je zivot lijep onako i koliko zelim sama da bude. ___________________________________________ Strogo se drzim onoga sto mi je rekao gastrolog i ostali koji su bili zaduženi kao liječnici za mene jer nitko bas nitko oko mene nije prijetio da sam u teskom depresivnom stanju te da konzumiram veliku količinu tableta. Jos jednom veliko hvala medicinskom osoblju Rebra koje mi je spasilo život.

Godinama

mi je kava bila omiljeni napitak i pila sam po 5 dnevno, ali sada zbog toga što mi je prije dvije godine pukao želudac pijem samo dvije kratke i dobro je. ___________________________________________ Ne jedem niti jednu vrstu salame jer mi ima neki čudan miris i okus i to mi u jelovniku ne nedostaje. Nedostaje mi samo čokolada koja mi je strogo zabranjena, a isto tako i gazirana pića. ___________________________________________ Jelovnik mi je jednoličan i to što jedem, jedem na silu jer moram konzumirati hranu kako bih ojačala mišiće na nogama.

Jako volim more

i morski zrak. Split mi je najdivniji grad na našoj obali, ali voljela bih vidjeti Rijeku jer tamo da tamo nikada nisam bila. Rijeka je jedini grad koji bih voljela vidjeti jer sam čula da je poseban grad i da su Riječanke i Riječni posebni. Sigurna sam da su takvi jer meni dragi bloger je poseban, a na ugašeni blog servisu bilo ih je još i voljela bih vidjeti njihov grad i uživati na morskom zraku. Nadam se da cu si želju ispuniti.

Ručak

ovo mi je omiljeno jelo a postupak je u video u tavicu stavite malo ulja tek toliko da dno ne bude suho, meso posolite i popaprite i kada se zagrije ulje stavite u tavicu naravno na laganu vatru četiri minute prije kraja stavite na svaki komad mesa kiselo vrhnje i još malo zapecite s jedne i druge strane. salatu po volji kao prilog

Slobodni umjetnici i moja malekost

Čitam popis slobodnih umjetnika i ne mog se čudom načuditi koliko poznatih imena na tom popisu ima koji redovno zarađuju dobre honorare svojom profesijom, a nekima je bračni par saborski zastupnik. Za mene su slobodni umjetnici kipari, slikari, knjževnici koji naravno da sa svojim primanjima ne mogu platiti doprinose koji su im potrebni. Svak onaj s popisa ima dobre prihode i honorare što zbog gaža, što zbog angažmana u kazalištu illi nekoj tv kući zbog sapunice a ugovori za iste nisu mali niti jednom glumcu ni glumici koji su glavna ili sporedna uloga bilo u kazalištu bilo na tv. Takvi bi sami sebi trebali upačivati doprinose a neda im minisarstvo plača sve a oni svoji zaradu troše na šta troše a usprkos svojim primanjima prazne blagajnu a ta sredstva bi se mogla utošiti negdje drugdje. KAKO IH NIJE STID

Moja pita

od jabuka

Druženje jučer

Jučer sam se malo provozala u kupovinu i družila sa Modricem moram priznati da je simpatičan jako.

Bubimir u krilu

Zna on često biti kod mene u krilu i spavati ili čekati da pored mene jede suhu hranu. Puno ga volim jer mi uljepšava dane.

Mojoj majci

Anđele moj da si tu danas bi na tvojoj torti bilo 88 svijeća. Neka te svijest vodi u bolje, Anđele moj. Uz mene si znam, čuvaš me i daješ mi snagu koju sam izgubila, hvala ti majko sto si me učila da je život lijep ali okrutan, sto me vodis kroz život kada mi je teško. Voli te tvoja kćer

Današnji ručak

Moj sin voli mljeveno meso pa sam napravila male mesne okruglice Po mom sinu vrlo su ukusne

Pitali me jednom

što ces biti kad odrasteš? Ko iz topa sam odgovorila bavit cu se medicinskom, ali sve je otišlo u krivom smjeru i godina se borim da dobijem prava kao osoba sa invaliditetom i sada kada sam dobila ponovno čekam. ___________________________________________ hoćeš li biti sretna? Možda hoću ako ce mi život biti bajka i zivim u dvorcu okružena onima koji me vole. A ja Vas, da Vas pitam hoćete li Vi, da Vi biti sretni što sam dio Vaših gena?

Zašto?

Pitam se često nas forsiraju a zavšimo školu ako nas rijetko tko zapošljava nakon školovanja, većina poslodavaca rađe plača državi za ne zapošljavanje osoba sa invaliditetom jer misle da im smanjujemo produktivnost rada. Naravno, kao i fizički zdrava populacija imamo pravo na bolovanje ako je bolovanje potrebno i to je jedan od mogućih razloga, ali nitko od njih nije ni svijestan da našoj populaciji nije u cilju ne raditi, nisu ni svijeni da smo sposobni odraditi svoj imposao drugog kolege kako bi svima a i sebi samima dokazali svoju sposobnost. _________________________ Nas izbjegavaju na kastinzima za statiste, a oni samo sjede ili su negdje u daljini od glumaca kako bi popunili prostor u kojem se snimaju scene za seriju. Jednom sam molila jednu osobu da samo primi ručke na kolicima i pomogne mi da izađem NE NEĆU JER BIH JA SUTRA MOGLA BITI KAO VI bio je njezin odgovor, Naravno, svi su u tramvaju ostali zapanjeni na njene riječi i pomogao mi je vozač, te još dvoje iuzbezumljenih putnika.

Prije nekoliko godina prijateljicama me slikala kod sebe u dvorištu (stavila mi šešir na glavu)

Ja sam roba sa greškom

Da, roba sam sa greškom i kao takva ne svojom voljom iskenoh prijatelja nemam niti će ih biti jer kada te vide u kolicima misle da si nesposoban, drugačiji od njih i da nemaš ni mozak kao što imaju oni i za njih si roba sa greškom. ___________________________________________ Rijetko tko primjećuje da sam osoba kojoj nije oštećen mozak, ali sve jedno izbjegavaju jer osoba u kolicima sebi i svima mora dokazivati često da je sposobna samostalno nešto napraviti u malo duljem vremenu cca 5 minuta, a neke stvari napravimo i prije no normalno zdrave osobe samo što takvima ništa dokazati ne možeš. Mi smo za zdravu populaciju ROBA SA GREŠKOM.

Ovo gdje Bubimir odmara su moje noge sa kojima se krećem.

Varanje i laganje

Pretpostavljam da 70 posto muškaraca vara i laže svoje partnerice, pretpostavljam da 30 posto žena vara svog partnera. ___________________________________________ Većina takvih se vrati svom partneru ponovno sa obećanjim "nikada više", a nisu ni svjesni da ih prevareni partner doživljava drugačije i da njihov postupak nikada neće zaboraviti. Naravno, kod pojedinaca to "nikada više" traje do prve prilike. ___________________________________________ Pretpostavljam da će sada neki reći da je drugi partner kriv zato što je prevaren ali ima osoba koje nemaju želju prevariti, a njihov partner da iako je svjestan da stana koju vara ili je prevario zna sve a da nije bila blizu njih.

Kada i do kada?

Kada ce me netko shvatiti da zelim na neki normalan način zaraditi nešto eura. Godina sam zarađivala za potrebe i s pruzenom rukom, a sada vec 10 godinama to ne radim i uživam doma sa ono malo eura sto imam i čekam jos uvijek inkluzivni dodatak koji ce mi sve olakšati. Voljela bih raditi i zaraditi da sinu i sebi uplatim sedam dana morskog zraka, da bolesnom sinu pošaljem paket. Do kada cu biti kritizirana zbog svoje želje da radim i zaradim na pošten način? __________________________________________ Kao mala sam mislila da ću se baviti glumom kada odrastem jer to je divan poziv, ali ...moja bolest me je u tome spriječila i morala sam naći zanimanje koje ću moći raditi bez velikog napora. Završila sam za Upravnog referenta ali nitko me zbog kolica nije htio u svom kolektivu, a sada me koče godine. Izborila sam se za prihod koji mi zakonom propada tako da me nema više u gradu, sa Kikijem odlazim do dućana, on pomaže susjedima za malu naknadu i tako živimo sretno i zadovoljno. __________________________________________ Navno, nisam sretna kao ni većina da ne mogu asfalt zamijeniti morskim zrakom kao što je zamijenio moj bivši odlaskom kod ljubavnice i sretno joj bilo s njim.

Voljela bih biti

Influencer,ali ne znam sto moram raditi da bih to postala i zaradila malo novaca da sa Kikijem odem sedam dana na mpre a Josipu pošaljem bogati paket. IMA LI TKO SAVJET KAKO DA POSTNEM INFLUECER

Pitam se često

Moram prvo vjerovati sebi, da bi se moglo vjerovati drugima, ali ja radim obruto i kasno shvatim da sam iskorištena maksimalno, te rijetko kome mogu vjerovati. _______________________________________________________________ Često se pitam "Zašto bolje prolaze osobe koje nisu iskrene?"

Križ života

Možda sam postavila krivi naslov a mozda i nisam o tome neka odluče osobe koje ce pročitati ili letimice pogledati što ću danas napisati u svoj editor, ideju za tekst dala mi je jedna draga blogerica u tekstu ispod ovoga. Nemoj te mi zamjeriti što tekstovi pišu u editoru kao da ih pišem bez razmaka pasusa ali nikako da naucim napraviti razmak. S toga ovako da ne skrenem s onoga što sam željela napisati. Moja baka s tatine strane bila je popozna i naučila me puno toga vezanog za Boga. EVo ovako sada ću povući crtu ispod pa vam objasniti riječi moje bake. ___________________________________________ Naucila me kao malu ANĐELE ČUVARU MILI s tom molitvom sam svaku večer lakše zaspala. "Deica zapamti da sa Bogom možeš razgovarati kada god poželiš, gdje god poželiš, nemoras biti u crkvi da bi se razgovarala s Bogom, On za svakog ima pet minuta svaki dan. Možeš se s Njime i posvađati On ti zamjeriti neće nego će ti pomoći da ti bude lakše. Svi mi Deice moja imamo dvoj križ i kada pomislimo da je tuđi križ lakši od našeg vjeruj mi nije jer kada bi svi svoje krizeve naslonili i gledali svaki bi se svom križu zaletio vjeruj mi jer taj križ koji imas ti tebi je lagan i možeš i morad ga nositi. Zapamti Andrea samo jedno Bog te voli puno i imas anđele koji te cuvaju, nikada nisi sama niti ćeš biti." ___________________________________________ Tesko mi je, da je ali znam da je drugima teže.

Sudbina

Svatko od nas već ima određenu svoju sudbinu prije no što ugleda svijtlo dana. Svatko svoju sudbinu nosi i podnosi kako može. Moja je moja, borim se s njom onako kako i koliko mogu. Od kada znam prati me slovo D ali ne znam iz kojeg razloga i zašto i naravno nebih htjela znati jer da saznam razlog možda mi se nebi svidjelo. Prije dosta godina sudbina me povezala sa ozenjemim muškarcem kojeg sam ja maknula od sebe saznavsi da ima ženu, nisam ga tražila da se rastave i ostane samom nego sam se udala iz inata sa osobom čije je ime naravno počinjalo na slovo D ne zato što je prvi D provodio samnom svaki dan skoro 24 sata nego zato što mi je on da on prvi D rekao da nikada neću imati nikoga poslije njega i da sa bilo kim drugim neću imati sreće. Imao je pravo nedugo nakon rođenja drugog sina rastala sam se i krenula živjeti sa trećim muškarcem čije ime gle čuda opet počinje na slovo D. Zanimljivo je to kako je taj treći imao ljubavnicu iz Rijeke i uvijek se vraćao k meni sve dok ja jednom nisam odlučila ga izbaciti iz svog života. Sudbina je čudna, ali ja sam je prihvatila jedino mi je žao što sam bolesna i ne mogu se zbog toga brinuti o Josipu koji ima istu bolest kao i ja u težem obliku, ali sam zahvalna osoblju koje se godinama o njemu brine,a on je u mojim mislima više no onaj prvi D koji mi je rekao NIKADA NEĆEŠ BITI SRETNA JER SI ME ODBACILA OD SEBE. Ja sam sretna jer imam sinove koje mi nitko oduzeo nije s jednim živim a drugi mi je u mislima i duši.

VOLJELA BIH DA SAM ZDRAVA ALI NISAM

Kada osoba sa invaliditetom piše tekst vezan uz njezinu populaciju a već odavna zna da su takve osobe na margini društva u kojem žive, ne nije da mi se čini nego je istina. O nama, da o nama se brinu roditelji (bar jedan) dok je živ, kasnije smo prepusteni sami sebi ako smo psihički sposobni, a ako nismo smjeste nas do kraja života u ustanovu gdje su nam osobe koje tamo rade obitelj jer mi za svoju biološku obitelj ne postojimo (biološkoj obitelji smo teret). Postoje dani mobilnosti kako bi se zdravoj populaciji pokazalo da postojimo, da smo dio društva, da bi im se pokazale naše mogućnosti ali gleda nas samo obitelj i pokoji slučajni prolaznik. Među nama ima sportašima sa izvanrednim rezultatima, slikara, pisaca ali ponovno nas mali broj zdravih osoba podržava a većini smo i dalje teret i ne nikada nas većina neće shvatiti da smo isti ili možda kvalitetniji od onih koji nas ne vide a trebali bi jer invalidnost se NADAJ BOŽE MOŽE DOGODITI SVAKOME a mi da mi nismo krivi što smo osobe sa invaliditetom bilo rođenjem ili drugačije.

Uz podlogu malo ja sa falsom, ali nemojte mi zamjeriti ne bavim se niti sam se bavila glazbom ali voli pjevati kada mi je muka. Evo i malo za osobe kojima je lakši engleski jezik When a person with a disability writes a text related to their population and has long known that such people are on the margins of the society they live in, it is not that I think so, but that it is true. About us, that our parents (at least one) take care of us while they are alive, later we are left to our own devices if we are mentally capable, and if we are not, they place us for the rest of our lives in an institution where the people who work there are our family because we do not exist for our biological family (we are a burden to the biological family). There are days of mobility to show the healthy population that we exist, that we are part of society, to show them our capabilities, but only family and the occasional passerby look at us. Among us there are athletes with extraordinary results, painters, writers, but again, a small number of healthy people support us and for the majority we are still a burden and most of us will never understand that we are the same or maybe better quality than those who do not see us and we should because disability CAN HOPE TO GOD CAN HAPPEN TO EVERYONE and we that it is not our fault that we are persons with disabilities, whether by birth or otherwise.

DO KADA ĆE NAS OSOBE SA INVALIDITETOM IZBJEGAVATI?

Školuju nas da bi nam život bio lakši i da se uklopimo u društvo u kojem živimo, ali samo mali postotak nas radi jer je poslodavcu draže platiti kaznu nego nas zaposliti sa strukom koja poslodavcu treba. Znam i svjesna sam da većina zdrave populacije misli da nismo sposobni raditi tempom koji je njima potreban, ali oni nisu mi svjesni koliko smo mi sposobni raditi i biti pedantni i predani poslu prvenstveno da bi se svima u okruženju dokazali da nismo ništa manje vrijedniji od zdravih osoba. Da, možda smo vezani za neko pomagalo da bi se mogli kretati, ali sve drugo nam je zdravo (možda smo zdraviji od samog poslodavca) koji plaća penale umjesto da nam dozvoli raditi u svojoj firmi.

NEMA TE

Sanjala sam da si tu, da me voliš kao nekada, da si samo moj, buket žutih ruža koje pokazuju poštovanje i u sredini jedna bijela (tvoja vjernost), ali to je samo san koji ispunjava moje duge noći bez tvoje blizine godinama, danima i satima. Napisano osobi koju sam iskreno voljela ❤ i dušom. Tvoja Andrea

Ovdje nema bijele ruže ali ima takozvani šlajer

OMILJENE RUŽE

Najviše volim žute ruže za koje kažu da su simbol ljubomore ali nisu one su simbol poštovanja. Poštvati treba prvo sebe, druge, drugačije, ali moramo priznati sami sebi da ne poštujemo sebe, ni druge ni drugačije od sebe jer zbog svega što nas svakodnevno okružje nemamo vremena vidjeti ništa osim zlobe. BOG, da BOG je jedan i jedini za sve bez obzira koje smo nacionalnosti, vjere, boje kože jer svi smo tu sa razlogom, rođeni tamo gdje smo rođeni jer nitko od nas nije niti će itko ikada moći birati gdje će se roditi u čijoj vjeri i kakve će mu biti boja kože. Jedan broj ljudi smatra da može drugima silom nametnuti svoje uvjerenje jer smatraju da samo takvi imaaju veća prava od drugih i drugačijih, takvi koji to rade misle da su posebni i jači. Ne razmišljaju da svi, da baš svi imaju vrijednost kao i oni koji ih ne podnose. Darujem svima žutu ružu da ih podsjeti na poštovanje.

Moj rucak danas

malo mi je slika naopako jer kamera nešto radi po svom

znam ja i kuhati

Volim istinu, a oko mene laži

jednom ce neko negdje naletjeti na moje napisane riječi i naravno čuditi će se kako sam te riječi napisala i ostavila da ih se čita a ja neznam pisati da bi mogla izjaviti negdje da imam objvljeno nešto svoje negdje. Pisanje mi pomaže ublažiti moju depresivnost jer na podlogu bijelu izbacujem slovo po slovo i na taj način uspijevam izdržati dan koji mi već duže vrijeme nanosi bol koju ne mogu podijeliti s nikim jer da bih izbacila sve iz sebe potrebna je osoba koja bi me mogla slušati trideset dana bez da me prekida dok pričam, a takvih osoba nema. Cak ni osobe koje su školovane za stručnu pomoć ne mogu slušati nekoga bez prestanka toliko dugo. Svaka moja riječ napisana u ovom i bilo kojem tekstu na mojoj stranici je moja istina s kojom se ja čitajući i pisuci siocavam svakodnevno i svjesna sam da većinu tuđa istina uistinu smeta jer imaju svoju istinu i pojedine osobe znaju svoju istinu sakriti od drugih a ja ja to ne znam i ne želim jer kroz svoju istinu razumijem druge

Inkluzivni dodatak

dobila sam riješenje za sebe i sad moram čekati da izracunaju koliko mi moraju isplati, a to naravno opet traje nekoliko mjeseci.

Ugašen je jedan mladi život

Pitam se zar se uvijek nešto mora dogoditi da bi sr nešto mijenjalo u Zakonu ili da bi oni koji su vezani uz zakon konačno radili onako kako u Zakonu piše. Tko je zakazao u ovom ili sličnom slučaju treba pokrenuti istragu i kazniti jer zbog propusta se dogodila tragedija koja se nije smjela desiti. Mladića koji je na brutalan način izgubio život ni jedan sustav ni zakon ne može vratiti među žive i nitko bas nitko ne može smanjiti bol i tugu roditeljima, rodbini, prijateljima tog mladića koji se našao kao meta osobi koja je odavno poznata sustavu koji je napravio katastrofalni propust i taj propust se nikada ničim ne može opravdati. Mir i spokoj tom djetetu, neka ga svjetlost vodi u život vječni.