Jučer sam

dva i pol sata provvela na socijalnom radu čekajući da mi netko objasni zašto jos uvijek nisam dobila riješenje o inkluivnom dodatku koji po komisiji imam pravo. Naravno toliko sam uporna da nisam odustala na prvu kada mi je rečeno da se moram najaviti za razgovor sa bilo kim vezano uz to. Zoves telefonom iz dana u dan i naravno nitko se ne javlja jer su u "bijelom štrajku", a i kada štrajka nema događa se isto. Kod izracuna visine naknade inkluzivnog dodatka bartolov index vam ne igra veliku ulogu jer oni daju sredstva po stupnju koji napise komisija. Znači nemaju povjerenja u obiteljske liječnike. Naravno uspjela sam doći do osobe koja treba ispuniti spramcu i poslati na potpis kako bi nakon postom dobivenog riješenja konacno krenulo u obradu isplate. Svjesna sam da u svim socijanim podružnicama nedostaje ljudi jer rijetko tko zeli raditi sa osobama koje trebaju njihovu pomoć ili savjet, a takvih osoba je iz dana u dan sve više jer mnogi žive na rubu i jedini izlaz im je upit na socijalni rad kako bi ostvarili neka prava ako im to naravno zakon omogućava.