Kada i do kada?

Kada ce me netko shvatiti da zelim na neki normalan način zaraditi nešto eura. Godina sam zarađivala za potrebe i s pruzenom rukom, a sada vec 10 godinama to ne radim i uživam doma sa ono malo eura sto imam i čekam jos uvijek inkluzivni dodatak koji ce mi sve olakšati. Voljela bih raditi i zaraditi da sinu i sebi uplatim sedam dana morskog zraka, da bolesnom sinu pošaljem paket. Do kada cu biti kritizirana zbog svoje želje da radim i zaradim na pošten način? __________________________________________ Kao mala sam mislila da ću se baviti glumom kada odrastem jer to je divan poziv, ali ...moja bolest me je u tome spriječila i morala sam naći zanimanje koje ću moći raditi bez velikog napora. Završila sam za Upravnog referenta ali nitko me zbog kolica nije htio u svom kolektivu, a sada me koče godine. Izborila sam se za prihod koji mi zakonom propada tako da me nema više u gradu, sa Kikijem odlazim do dućana, on pomaže susjedima za malu naknadu i tako živimo sretno i zadovoljno. __________________________________________ Navno, nisam sretna kao ni većina da ne mogu asfalt zamijeniti morskim zrakom kao što je zamijenio moj bivši odlaskom kod ljubavnice i sretno joj bilo s njim.

Voljela bih biti

Influencer,ali ne znam sto moram raditi da bih to postala i zaradila malo novaca da sa Kikijem odem sedam dana na mpre a Josipu pošaljem bogati paket. IMA LI TKO SAVJET KAKO DA POSTNEM INFLUECER

Pitam se često

Moram prvo vjerovati sebi, da bi se moglo vjerovati drugima, ali ja radim obruto i kasno shvatim da sam iskorištena maksimalno, te rijetko kome mogu vjerovati. _______________________________________________________________ Često se pitam "Zašto bolje prolaze osobe koje nisu iskrene?"

Križ života

Možda sam postavila krivi naslov a mozda i nisam o tome neka odluče osobe koje ce pročitati ili letimice pogledati što ću danas napisati u svoj editor, ideju za tekst dala mi je jedna draga blogerica u tekstu ispod ovoga. Nemoj te mi zamjeriti što tekstovi pišu u editoru kao da ih pišem bez razmaka pasusa ali nikako da naucim napraviti razmak. S toga ovako da ne skrenem s onoga što sam željela napisati. Moja baka s tatine strane bila je popozna i naučila me puno toga vezanog za Boga. EVo ovako sada ću povući crtu ispod pa vam objasniti riječi moje bake. ___________________________________________ Naucila me kao malu ANĐELE ČUVARU MILI s tom molitvom sam svaku večer lakše zaspala. "Deica zapamti da sa Bogom možeš razgovarati kada god poželiš, gdje god poželiš, nemoras biti u crkvi da bi se razgovarala s Bogom, On za svakog ima pet minuta svaki dan. Možeš se s Njime i posvađati On ti zamjeriti neće nego će ti pomoći da ti bude lakše. Svi mi Deice moja imamo dvoj križ i kada pomislimo da je tuđi križ lakši od našeg vjeruj mi nije jer kada bi svi svoje krizeve naslonili i gledali svaki bi se svom križu zaletio vjeruj mi jer taj križ koji imas ti tebi je lagan i možeš i morad ga nositi. Zapamti Andrea samo jedno Bog te voli puno i imas anđele koji te cuvaju, nikada nisi sama niti ćeš biti." ___________________________________________ Tesko mi je, da je ali znam da je drugima teže.

Sudbina

Svatko od nas već ima određenu svoju sudbinu prije no što ugleda svijtlo dana. Svatko svoju sudbinu nosi i podnosi kako može. Moja je moja, borim se s njom onako kako i koliko mogu. Od kada znam prati me slovo D ali ne znam iz kojeg razloga i zašto i naravno nebih htjela znati jer da saznam razlog možda mi se nebi svidjelo. Prije dosta godina sudbina me povezala sa ozenjemim muškarcem kojeg sam ja maknula od sebe saznavsi da ima ženu, nisam ga tražila da se rastave i ostane samom nego sam se udala iz inata sa osobom čije je ime naravno počinjalo na slovo D ne zato što je prvi D provodio samnom svaki dan skoro 24 sata nego zato što mi je on da on prvi D rekao da nikada neću imati nikoga poslije njega i da sa bilo kim drugim neću imati sreće. Imao je pravo nedugo nakon rođenja drugog sina rastala sam se i krenula živjeti sa trećim muškarcem čije ime gle čuda opet počinje na slovo D. Zanimljivo je to kako je taj treći imao ljubavnicu iz Rijeke i uvijek se vraćao k meni sve dok ja jednom nisam odlučila ga izbaciti iz svog života. Sudbina je čudna, ali ja sam je prihvatila jedino mi je žao što sam bolesna i ne mogu se zbog toga brinuti o Josipu koji ima istu bolest kao i ja u težem obliku, ali sam zahvalna osoblju koje se godinama o njemu brine,a on je u mojim mislima više no onaj prvi D koji mi je rekao NIKADA NEĆEŠ BITI SRETNA JER SI ME ODBACILA OD SEBE. Ja sam sretna jer imam sinove koje mi nitko oduzeo nije s jednim živim a drugi mi je u mislima i duši.

VOLJELA BIH DA SAM ZDRAVA ALI NISAM

Kada osoba sa invaliditetom piše tekst vezan uz njezinu populaciju a već odavna zna da su takve osobe na margini društva u kojem žive, ne nije da mi se čini nego je istina. O nama, da o nama se brinu roditelji (bar jedan) dok je živ, kasnije smo prepusteni sami sebi ako smo psihički sposobni, a ako nismo smjeste nas do kraja života u ustanovu gdje su nam osobe koje tamo rade obitelj jer mi za svoju biološku obitelj ne postojimo (biološkoj obitelji smo teret). Postoje dani mobilnosti kako bi se zdravoj populaciji pokazalo da postojimo, da smo dio društva, da bi im se pokazale naše mogućnosti ali gleda nas samo obitelj i pokoji slučajni prolaznik. Među nama ima sportašima sa izvanrednim rezultatima, slikara, pisaca ali ponovno nas mali broj zdravih osoba podržava a većini smo i dalje teret i ne nikada nas većina neće shvatiti da smo isti ili možda kvalitetniji od onih koji nas ne vide a trebali bi jer invalidnost se NADAJ BOŽE MOŽE DOGODITI SVAKOME a mi da mi nismo krivi što smo osobe sa invaliditetom bilo rođenjem ili drugačije.

Uz podlogu malo ja sa falsom, ali nemojte mi zamjeriti ne bavim se niti sam se bavila glazbom ali voli pjevati kada mi je muka. Evo i malo za osobe kojima je lakši engleski jezik When a person with a disability writes a text related to their population and has long known that such people are on the margins of the society they live in, it is not that I think so, but that it is true. About us, that our parents (at least one) take care of us while they are alive, later we are left to our own devices if we are mentally capable, and if we are not, they place us for the rest of our lives in an institution where the people who work there are our family because we do not exist for our biological family (we are a burden to the biological family). There are days of mobility to show the healthy population that we exist, that we are part of society, to show them our capabilities, but only family and the occasional passerby look at us. Among us there are athletes with extraordinary results, painters, writers, but again, a small number of healthy people support us and for the majority we are still a burden and most of us will never understand that we are the same or maybe better quality than those who do not see us and we should because disability CAN HOPE TO GOD CAN HAPPEN TO EVERYONE and we that it is not our fault that we are persons with disabilities, whether by birth or otherwise.

DO KADA ĆE NAS OSOBE SA INVALIDITETOM IZBJEGAVATI?

Školuju nas da bi nam život bio lakši i da se uklopimo u društvo u kojem živimo, ali samo mali postotak nas radi jer je poslodavcu draže platiti kaznu nego nas zaposliti sa strukom koja poslodavcu treba. Znam i svjesna sam da većina zdrave populacije misli da nismo sposobni raditi tempom koji je njima potreban, ali oni nisu mi svjesni koliko smo mi sposobni raditi i biti pedantni i predani poslu prvenstveno da bi se svima u okruženju dokazali da nismo ništa manje vrijedniji od zdravih osoba. Da, možda smo vezani za neko pomagalo da bi se mogli kretati, ali sve drugo nam je zdravo (možda smo zdraviji od samog poslodavca) koji plaća penale umjesto da nam dozvoli raditi u svojoj firmi.

NEMA TE

Sanjala sam da si tu, da me voliš kao nekada, da si samo moj, buket žutih ruža koje pokazuju poštovanje i u sredini jedna bijela (tvoja vjernost), ali to je samo san koji ispunjava moje duge noći bez tvoje blizine godinama, danima i satima. Napisano osobi koju sam iskreno voljela ❤ i dušom. Tvoja Andrea

Ovdje nema bijele ruže ali ima takozvani šlajer

OMILJENE RUŽE

Najviše volim žute ruže za koje kažu da su simbol ljubomore ali nisu one su simbol poštovanja. Poštvati treba prvo sebe, druge, drugačije, ali moramo priznati sami sebi da ne poštujemo sebe, ni druge ni drugačije od sebe jer zbog svega što nas svakodnevno okružje nemamo vremena vidjeti ništa osim zlobe. BOG, da BOG je jedan i jedini za sve bez obzira koje smo nacionalnosti, vjere, boje kože jer svi smo tu sa razlogom, rođeni tamo gdje smo rođeni jer nitko od nas nije niti će itko ikada moći birati gdje će se roditi u čijoj vjeri i kakve će mu biti boja kože. Jedan broj ljudi smatra da može drugima silom nametnuti svoje uvjerenje jer smatraju da samo takvi imaaju veća prava od drugih i drugačijih, takvi koji to rade misle da su posebni i jači. Ne razmišljaju da svi, da baš svi imaju vrijednost kao i oni koji ih ne podnose. Darujem svima žutu ružu da ih podsjeti na poštovanje.

Moj rucak danas

malo mi je slika naopako jer kamera nešto radi po svom

znam ja i kuhati

Volim istinu, a oko mene laži

jednom ce neko negdje naletjeti na moje napisane riječi i naravno čuditi će se kako sam te riječi napisala i ostavila da ih se čita a ja neznam pisati da bi mogla izjaviti negdje da imam objvljeno nešto svoje negdje. Pisanje mi pomaže ublažiti moju depresivnost jer na podlogu bijelu izbacujem slovo po slovo i na taj način uspijevam izdržati dan koji mi već duže vrijeme nanosi bol koju ne mogu podijeliti s nikim jer da bih izbacila sve iz sebe potrebna je osoba koja bi me mogla slušati trideset dana bez da me prekida dok pričam, a takvih osoba nema. Cak ni osobe koje su školovane za stručnu pomoć ne mogu slušati nekoga bez prestanka toliko dugo. Svaka moja riječ napisana u ovom i bilo kojem tekstu na mojoj stranici je moja istina s kojom se ja čitajući i pisuci siocavam svakodnevno i svjesna sam da većinu tuđa istina uistinu smeta jer imaju svoju istinu i pojedine osobe znaju svoju istinu sakriti od drugih a ja ja to ne znam i ne želim jer kroz svoju istinu razumijem druge

Inkluzivni dodatak

dobila sam riješenje za sebe i sad moram čekati da izracunaju koliko mi moraju isplati, a to naravno opet traje nekoliko mjeseci.

Ugašen je jedan mladi život

Pitam se zar se uvijek nešto mora dogoditi da bi sr nešto mijenjalo u Zakonu ili da bi oni koji su vezani uz zakon konačno radili onako kako u Zakonu piše. Tko je zakazao u ovom ili sličnom slučaju treba pokrenuti istragu i kazniti jer zbog propusta se dogodila tragedija koja se nije smjela desiti. Mladića koji je na brutalan način izgubio život ni jedan sustav ni zakon ne može vratiti među žive i nitko bas nitko ne može smanjiti bol i tugu roditeljima, rodbini, prijateljima tog mladića koji se našao kao meta osobi koja je odavno poznata sustavu koji je napravio katastrofalni propust i taj propust se nikada ničim ne može opravdati. Mir i spokoj tom djetetu, neka ga svjetlost vodi u život vječni.

Kažu

stari ljudi da svaka sljedeća generacija u obitelji ispasta grijehe svojih predaka. Meni se cini da su moji preci toliko griješili pa sada ja i moja djeca ispravljamo sve krive poteze, a ti grijesi su bili ogrovni jer ništa, bas nista nije onako kako bi trebalo biti. Tražim samo malo sreće, ali nikako da sreća pokuca na moja vrata. Slovo D me prati godina, zdravlja nemamo ni ja ni moji sinovi, novac bježi, one koje volim puno izgubila sam davno i samo su u mojim mislima, osoba kojoj sam pomogla puno i kojoj sam vjerovala da je drugačiji od drugih varao me je iako je znao da znam za prevaru. Sto god dotaknem ili poželim bježi, nastaje a ja tražim snagu za novi dan, nadajući se da će jednom sreća stići do mene.

LAŽOV

"Htio bih ti reći da sam lažov, da volim mijenjati žene, ali nemam snage pogledati te u oči jer one su posebne pune topline i sanjive. Bilo bi mi draže da me mrziš, da vičeš, ali ti se samo smješkaš osmijehom djeteta. Nisam zavrijedio tvoje srce, ni tvoju dušu jer sam gad koji nikada nikoga volio nije a ni neće jer nije da ne želim voljeti, ja uistinu voljeti ne znam i ne mogu. Zaslužila si biti sretna, voljena i željena, a ja ti ništa od toga pružiti neću jer volim mijenjati žene, takav sam. Molim te da ne zaboraviš jer ne želim da ti nanesem boli jer tvoje srce je rođeno da se voli. Živjeti ću s tobom u snovima, jer jedino tako ti pripadaš meni a ja tebi jer ja sam lažov kojeg nitko promijeniti nikada neće. Želim ti sreće."

OVO JE SLIKA KADA JE SA GOSPOĐOM IZ RIJEKE BIO NA FINOM RUČKU

Što pisati

da bi bilo zanimljivo vecini čitalačke publike kada si svjestan kao sto sam svjesna ja da bilo sto da napišem neće privući veći broj citaoca mog teksta. eli evo napisat cu ovo sto vec nekoliko dana pratim u dnevnoj tiskovini. Zanimljivo kako dvadesetogodisnjaci rade toliko loših stvari i onda im je teško biti zatvoren i nisu u adekvatnim uvjetima ali pale tuđu imovinu, mlate ljude na ulici nanoseci im ozljede i za te stvari nisu krivi oni. (Trbalo bi im dati odlikovanje) jer oni nisu krivi za palež niti premlaćivanje stranca koji je druge boje i govore drugačijim jezikom. Zar smo postali divlji zapad?

Maza

Uvijek me razveseli moj Bubimir pravi je fotomodel

Nemozes, nedam ti

Neda mi da izađem iz stana ni u dućan

Nikada ni jedan

Nije niti će vratiti što je pokradeno na ovaj ili onaj način jer neki će odležati, neki su pobjegli i vratiti se neće jer znaju gdje treba pobjeći. Toliko toga su pojedinci pokrali da bi nasa zemlja i svi mi živjeli u blagostanju samo da se te pokradene sume vrate, ovako cemo nekoliko mjeseci imati trakavocu kao glavnu vijest i zaboraviti cemo glavne probleme s obzirom da uvijek izbije neka nova afera sa cifrom od koje nam se svima vratiti u glavi.

Ovim buktom svim medicinskim sestrama želim sretan njihov dan

Bubimir

Bubimir odmara na terasi a ja mu kupila ovo

Nije me strah napisati istinu

Toliko afera i nebuloza nema ni jedna zemlja na ovom planetu kao sto ima nasa koju pojedinci toliko vole da je na ocigled svima pljačkaju iz dana u dan. OD VRHA DO DNA a mi, da mi mali koji to šutke promatramo trpimo i plaćamo njihov lopovluk. U niti jednoj državi na kugli zemaljskoj ne postoje KLECAVCI niti HOD ZA ŽIVOT, SAZVEZI bilo koje vrste placaju uredno porez i žive od članarine i sponzora s time da uredno vode poslovne knjige kako nebi izgubili sponzorstvo, crkva se financira od milodara. Kod nas su se svi naučili grabiti iz državne blagajne naravno zato jer im sav taj grabež omogućuje zakon a ni jednoj vlasti nikada nije pala napamet da kaže dosta je lopovluka, dosta je neprofitnih udruga, dosta je manipulacija i obrane građana koji proživljavaju zahvaljujući onima kojima smo zakonom omogućili lopovluk. Znam pojedinci ce reći ali hapse ih i traže znaci ipak rade da vrate ukradeno ali dok oni to vrate proći će godine i godine a naći će se novi koji će krasti jer im to zakoni omogućavaju.

Gospođa DUREX

godinama organizira Hod za život a zastupnik je za prodaju kondoma i od prodaje istog dobiva proviziju pa me cudi kako takva osoba moze biti za život kada sa uporabom kondoma zivota nema. Pitam se već dugo zar smo mi toliko nazadni i sljedbenici osoba koje nas vraćaju stoljeće unazad, zar se nemozemo u tolikom broju okupiti za bolji život, veće plaće, veće mirovine, smanjenje lista čekanja, za smanjenje cijena, za poljoprivrednike i našu domaću hranu, za očuvanje naše obale za nas i naše naraštaje koji dolaze ? Zar samo gospođa DUREX i KLECAVCI mogu skupiti ogroman broj ljudi a za nešto drugo bitnije i onaj tko treba ne može skupiti toliku masu ljudi u nijednom gradu. Sve mi se cini da gospođa DUREX i KLECAVCI imaju moć nad vecinom stanovništva lijepe naše zemlje. Zivio moj odabir slobode tijela.

Maza

koja me veseli kada sam tužna.

Pogledajte ovo

Evo da vidite kako iskoristiti frižider koji nitko neće iako je ispravan

dobro ispada u kupaoni za potrepštine koje se koriste

Jučer sam

dva i pol sata provvela na socijalnom radu čekajući da mi netko objasni zašto jos uvijek nisam dobila riješenje o inkluivnom dodatku koji po komisiji imam pravo. Naravno toliko sam uporna da nisam odustala na prvu kada mi je rečeno da se moram najaviti za razgovor sa bilo kim vezano uz to. Zoves telefonom iz dana u dan i naravno nitko se ne javlja jer su u "bijelom štrajku", a i kada štrajka nema događa se isto. Kod izracuna visine naknade inkluzivnog dodatka bartolov index vam ne igra veliku ulogu jer oni daju sredstva po stupnju koji napise komisija. Znači nemaju povjerenja u obiteljske liječnike. Naravno uspjela sam doći do osobe koja treba ispuniti spramcu i poslati na potpis kako bi nakon postom dobivenog riješenja konacno krenulo u obradu isplate. Svjesna sam da u svim socijanim podružnicama nedostaje ljudi jer rijetko tko zeli raditi sa osobama koje trebaju njihovu pomoć ili savjet, a takvih osoba je iz dana u dan sve više jer mnogi žive na rubu i jedini izlaz im je upit na socijalni rad kako bi ostvarili neka prava ako im to naravno zakon omogućava.

Ima li tko

da mi stavi osmijeh

Moram

tek sada kada sam napravila video primjetila sam da hitno moram frizuru. Sretan rođendan mom sinu Josipu koji je danas napunio 28 godina i hvala osoblju crntra Pustodol sto mu omogućuju zivot sukladan njegovim mogućnostima. Stalno si mi u mislima i srcu, voli te majka.

Nisam vična

bas pisanju da se iz mojih tekstova napravi knjiga, ali volim pisati i pisati cu uvijek kada za zabilješku osjetim potrebu jer jedino pisanjem i čitanjem znam sebe umiriti. Umiruje me i moj Bubimir koji svaki dan nešto izvodi.