Sudbina

Svatko od nas već ima određenu svoju sudbinu prije no što ugleda svijtlo dana. Svatko svoju sudbinu nosi i podnosi kako može. Moja je moja, borim se s njom onako kako i koliko mogu. Od kada znam prati me slovo D ali ne znam iz kojeg razloga i zašto i naravno nebih htjela znati jer da saznam razlog možda mi se nebi svidjelo. Prije dosta godina sudbina me povezala sa ozenjemim muškarcem kojeg sam ja maknula od sebe saznavsi da ima ženu, nisam ga tražila da se rastave i ostane samom nego sam se udala iz inata sa osobom čije je ime naravno počinjalo na slovo D ne zato što je prvi D provodio samnom svaki dan skoro 24 sata nego zato što mi je on da on prvi D rekao da nikada neću imati nikoga poslije njega i da sa bilo kim drugim neću imati sreće. Imao je pravo nedugo nakon rođenja drugog sina rastala sam se i krenula živjeti sa trećim muškarcem čije ime gle čuda opet počinje na slovo D. Zanimljivo je to kako je taj treći imao ljubavnicu iz Rijeke i uvijek se vraćao k meni sve dok ja jednom nisam odlučila ga izbaciti iz svog života. Sudbina je čudna, ali ja sam je prihvatila jedino mi je žao što sam bolesna i ne mogu se zbog toga brinuti o Josipu koji ima istu bolest kao i ja u težem obliku, ali sam zahvalna osoblju koje se godinama o njemu brine,a on je u mojim mislima više no onaj prvi D koji mi je rekao NIKADA NEĆEŠ BITI SRETNA JER SI ME ODBACILA OD SEBE. Ja sam sretna jer imam sinove koje mi nitko oduzeo nije s jednim živim a drugi mi je u mislima i duši.