Volim istinu, a oko mene laži

jednom ce neko negdje naletjeti na moje napisane riječi i naravno čuditi će se kako sam te riječi napisala i ostavila da ih se čita a ja neznam pisati da bi mogla izjaviti negdje da imam objvljeno nešto svoje negdje. Pisanje mi pomaže ublažiti moju depresivnost jer na podlogu bijelu izbacujem slovo po slovo i na taj način uspijevam izdržati dan koji mi već duže vrijeme nanosi bol koju ne mogu podijeliti s nikim jer da bih izbacila sve iz sebe potrebna je osoba koja bi me mogla slušati trideset dana bez da me prekida dok pričam, a takvih osoba nema. Cak ni osobe koje su školovane za stručnu pomoć ne mogu slušati nekoga bez prestanka toliko dugo. Svaka moja riječ napisana u ovom i bilo kojem tekstu na mojoj stranici je moja istina s kojom se ja čitajući i pisuci siocavam svakodnevno i svjesna sam da većinu tuđa istina uistinu smeta jer imaju svoju istinu i pojedine osobe znaju svoju istinu sakriti od drugih a ja ja to ne znam i ne želim jer kroz svoju istinu razumijem druge

Inkluzivni dodatak

dobila sam riješenje za sebe i sad moram čekati da izracunaju koliko mi moraju isplati, a to naravno opet traje nekoliko mjeseci.

Ugašen je jedan mladi život

Pitam se zar se uvijek nešto mora dogoditi da bi sr nešto mijenjalo u Zakonu ili da bi oni koji su vezani uz zakon konačno radili onako kako u Zakonu piše. Tko je zakazao u ovom ili sličnom slučaju treba pokrenuti istragu i kazniti jer zbog propusta se dogodila tragedija koja se nije smjela desiti. Mladića koji je na brutalan način izgubio život ni jedan sustav ni zakon ne može vratiti među žive i nitko bas nitko ne može smanjiti bol i tugu roditeljima, rodbini, prijateljima tog mladića koji se našao kao meta osobi koja je odavno poznata sustavu koji je napravio katastrofalni propust i taj propust se nikada ničim ne može opravdati. Mir i spokoj tom djetetu, neka ga svjetlost vodi u život vječni.

Kažu

stari ljudi da svaka sljedeća generacija u obitelji ispasta grijehe svojih predaka. Meni se cini da su moji preci toliko griješili pa sada ja i moja djeca ispravljamo sve krive poteze, a ti grijesi su bili ogrovni jer ništa, bas nista nije onako kako bi trebalo biti. Tražim samo malo sreće, ali nikako da sreća pokuca na moja vrata. Slovo D me prati godina, zdravlja nemamo ni ja ni moji sinovi, novac bježi, one koje volim puno izgubila sam davno i samo su u mojim mislima, osoba kojoj sam pomogla puno i kojoj sam vjerovala da je drugačiji od drugih varao me je iako je znao da znam za prevaru. Sto god dotaknem ili poželim bježi, nastaje a ja tražim snagu za novi dan, nadajući se da će jednom sreća stići do mene.

LAŽOV

"Htio bih ti reći da sam lažov, da volim mijenjati žene, ali nemam snage pogledati te u oči jer one su posebne pune topline i sanjive. Bilo bi mi draže da me mrziš, da vičeš, ali ti se samo smješkaš osmijehom djeteta. Nisam zavrijedio tvoje srce, ni tvoju dušu jer sam gad koji nikada nikoga volio nije a ni neće jer nije da ne želim voljeti, ja uistinu voljeti ne znam i ne mogu. Zaslužila si biti sretna, voljena i željena, a ja ti ništa od toga pružiti neću jer volim mijenjati žene, takav sam. Molim te da ne zaboraviš jer ne želim da ti nanesem boli jer tvoje srce je rođeno da se voli. Živjeti ću s tobom u snovima, jer jedino tako ti pripadaš meni a ja tebi jer ja sam lažov kojeg nitko promijeniti nikada neće. Želim ti sreće."

OVO JE SLIKA KADA JE SA GOSPOĐOM IZ RIJEKE BIO NA FINOM RUČKU

Što pisati

da bi bilo zanimljivo vecini čitalačke publike kada si svjestan kao sto sam svjesna ja da bilo sto da napišem neće privući veći broj citaoca mog teksta. eli evo napisat cu ovo sto vec nekoliko dana pratim u dnevnoj tiskovini. Zanimljivo kako dvadesetogodisnjaci rade toliko loših stvari i onda im je teško biti zatvoren i nisu u adekvatnim uvjetima ali pale tuđu imovinu, mlate ljude na ulici nanoseci im ozljede i za te stvari nisu krivi oni. (Trbalo bi im dati odlikovanje) jer oni nisu krivi za palež niti premlaćivanje stranca koji je druge boje i govore drugačijim jezikom. Zar smo postali divlji zapad?

Maza

Uvijek me razveseli moj Bubimir pravi je fotomodel

Nemozes, nedam ti

Neda mi da izađem iz stana ni u dućan

Nikada ni jedan

Nije niti će vratiti što je pokradeno na ovaj ili onaj način jer neki će odležati, neki su pobjegli i vratiti se neće jer znaju gdje treba pobjeći. Toliko toga su pojedinci pokrali da bi nasa zemlja i svi mi živjeli u blagostanju samo da se te pokradene sume vrate, ovako cemo nekoliko mjeseci imati trakavocu kao glavnu vijest i zaboraviti cemo glavne probleme s obzirom da uvijek izbije neka nova afera sa cifrom od koje nam se svima vratiti u glavi.

Ovim buktom svim medicinskim sestrama želim sretan njihov dan

Bubimir

Bubimir odmara na terasi a ja mu kupila ovo