Dali vam se dopada?

za sada mi se sviđa ova boja podloge i slova, te se nadam da su i slova dobra na ovoj podlozi. Ugodan ostatak dana svima koji me prate

Pet godina

Neki su ga voljeli,neki mrziti i mrze i sada, ali morate priznati da je glavni grad bio ljepši no sada. Neka pociva u miru.

Pokušavam

Promijeniti malo slova na svojoj stanici i valjda cu uskoro uspjeti,sutra imam cijeli dan a sada cu vam pokazati svog BUBIMIRA

Bio je mali skroz a sada je ovakav a nema ni punu godinu dana.

Malo prije

sam pogledala naslovnu stranicu bloga nove tv i primjetila da su se na naslovnici pojavili blogeri koji duze vrijeme nisu na tom portalu koji se uskoro gasi iz meni neobjašnjivih razloga, a rijetko je tekst blogera koji su redovno pisali tekst. Ovdje da ovdje sam pronašla meni drage blogere i drago mi je zbog toga jer punem komentara mogu komunicirati s njima na daljinu samo jos moram neke stvari naučiti vezano uz ovaj servis pa će mi biti jednostavan, možda jednostavniji od bloga koji se uskoro gasi. Ne, nemojte misliti da mi je žao što moj zekst vezan uz blog hr nije na naslovnici istog,nego mi je zanimljivo kako su na naslovnici istog blogeri koji su davno tamo nešto napisali. Hvala Vam svima ovdje koji konunicrate samom preko komentare i voljela bih da nas sa bloga koji se uskoro gasi bude više jer tako se na daljinu možemo ugodno družiti.

EVO RAZLOGA

Prije godinu i pol dana završila sam na Rebru u intenzivnoj jedinici zbog puknuca želuca i ulkusnih rana na nogama ispod koljena, a to se sve dogodilo zbog depresije. Naime, zbog toga sto nitko nije primijetio moje stanje (prekomjerno pijenje Brufena u granulama i Ketonala od 150 ml) na prazan želudac (pila sam samo vodu) želudac je reagirao, a reagirala je i cirkulacija dogodilo se to što se dogodilo. Zahvalna sam osoblju koje me je vratilo u život. Sada zbog svega toga ne mogu samostalno ništa osim sjediti i ležati i imam dobru patronaznu sestru koja dolazi i koja mi pomaže da budem uredna. Brine se o meni kao o malom djetetu. Bila sam u toplicama da me ponovno postave na moje stare postavke ali 21 dan nije dovoljan pa mi je s toga doktorica dala preporuku za svakodnevnu fizikalnu terapiju (to je fizifof posao) jer preko HZZO ne može nitko dobiti terapeuta svaki dan i sada tražim po bolnicama ali nitko nema mjesta pa i dalje tražim jer privatno 30 eura dnevno platiti ne mogu (čekam inkluzivni dodatak pa ću to uspjeti). Jednom ću nadam se bili ona kao što sam bila prije. Hvala još jednom medicinskom osoblju Rebra i toplicama.

Toplice

Ovo je slikano preko balkonskog prozora jer je odjel na kojem pacijeniti pretežno provode ležeći u krevetu zbog svog zdravstvenog stanja. Moram Vam priznati da odjel izgleda sablasno jer nemozes s nekim komunicirati osim sa dvoje koji dođu na balkon popusiti cigaretu ili možeš samo gledati kroz balkonski prozor. Osoblje je vrhunsko svi oni se trude da bi pacijentima bio ugodan boravak tamo ali biti na tom odjelu moraš imati jake živce jer izlaziti samo na balkon poslije terapija je užas pogotovo za osobe polupokretne. U sobi su po dvije osobe, prilagođena kupaonica, tv koji ima nekoliko kanala, daljinski koji ne radi ako se ne priblizis tv. Hranu dobiješ u sobu iako postoji veliki stol nitko tamo ne jede. Van tog odjela ne smiješ bez odobrenja voditelja. Znači iako se koliko toliko kreces osuđen si provoditi svoje vrijeme na balkonu.

Nije jednostavno

Sakuplja se ekipa polalo ovdje i drago mi je čitati njihove tekstove i uživati u svakoj procitanoj rijeci jer to su oni koji znaju koji imaju dusu. Moram jednom sjesti u fotelju (sama sebe natjerati da se ustanem iz kreveta I preko laptopa postaviti sve drage prijatelje na listu ovog bloga na kojem možeš preko komentara komunicirati putem odgovora na komentar. Hvala svima koji mi se jave jer na raj način znam da sam mali dio njih. Jednom cu uskoro istpkati nešto što sam davno negdje napisala, možda Vam se taj tekst više dopadne od ovih nekoliko tekstova koji su ispisani do sada.

23.02.1994.

U 05,13 minuta prvi puta sam začula tvoj plač i jedva sam dočekala da te onako malog primim u ruke. Iako ti misliš da te ne volim i ljutiš se na mene stalno ti si moje sve. Sretan rođendan sine, voli te majka

INKLUZIVNI DODATAK

Koliko je bivši ministar pratio zahtjeve za taj dodatak sada je dokazao novi ministar. Pelenski osip nije bolest to je stanje iritacije bebine koze koji se lako ukloni nanošenjem dječje kreme i redovnim mjenjanjem pelena. Nije mi jasno kako to pedijatri ne objasne roditeljima, naravno dok takvi zahtjevi stižu osobe poput mene riješenje o tom dodatka će se načekati. Piletic i njegovi pomoćnici trebali su decidirano napisati tko može dobiti taj dodatak jer da su to napravili odmah mnogi koji vise nisu živi dobili bi dodatak na vrijeme pa bi vjerojatno njihov zivot bio dulji i lakši. Ja imam index 20 i još uvijek ništa od riješenja već 15 mjeseci iako sam dala zalbu na sporost donošenja riješenje jos nije ni navidiku, trenam imati svakodnevno fizikalnu terapiju, terapeuta nema, a ja kao ni većina onih kojima treba ta terapija novaca nemam i čekam da neki terapeut bude slobodan i rastežu me dva puta po 15 minuta jer HZZO odobrava 15 terapija mjesečno. Nadam se da ću dobiti taj dodatak pa ću moći njime platiti 30 eura po satu fiziotrapeuta.

TOLIKO SE RADUJEM

Sto je sve veći broj meni dragih blogera ovdje da mojoj radosti nema kraja. Jedva čekam da se digne iz kreveta i počnem tipkati tekstove na laptopu tada ću sve svoje drage prijatelje postaviti na listu a za sada vas sve imam na mailu u posebnom failu. Drago mi je sto cu citati i komentirati moje drage prijatelje i želim da nas svakim danom bude veći broj. U mojim ste mislia i radujem se vašem tekstovima ispisanim srcem jer svi mi pišemo srcem svak svoju temu a to me veseli puno.

Vama

koji me pratite sa i bez komentara zahvaljujem puno što pokusavate shvatiti i sto shvacate moj napisani tekst. Znam i svjesna sam da se moj tekst nemoze i neće svima svidjeti jer svatko od nas ima svoju istinu i iskrenost, a tuđa iskrenost je samo još jedan teret koji nije lako čitati i znati od nekoga tko nezna i nemoze biti drugačiji. Svi mi imamo nešto svoje sto nije za druge,ali ovo je prostor gdje sam ja ja i želim ovdje pisati ono sto mi je na duši. Ponekad ćete se smijati, možda ćete i plakati jer kada ću pisati tu pisati ću sa dušom koja je puna boli. Svima Vama sam zahvalna na svakom vašem komentaru koji ce mi omogućiti da budem bolja u svemu pa i u pisanju svojih tekstova. Sjecam se da sam u školi voljela pisati tekst po zadanoj temi jer tada mašta radi svašta i uvijek u pisanju otkrivam dio sebe.

Sve do sada

nisam shvatila da iskrenost ima malu cijenu i da prave, da prave prijatelje možeš nabrojati na prste jedne ruke. Tessko je prihvatiti istinu svoju,a još teže tuđu. Ima li smisla biti iskren?

Bologerima koji su pesli s jednog servisa na ovaj

Znam da nije lako nakon toliko godina pisanja, poznanstva na jednom blog servisu preći na drugi totano nepoznat, naviknuti ćemo se na novo i družiti ćemo se na daljinu kao i tamo gdje smo bili godinama. I ovdje će biti lijepih riječi koje ćemo čitati i upijati divan tekst.

Polako

učim o ovom blog servisu. Moram priznati da ce mi trebati neko vrijeme da se naviknem i da naučim sve opcije koje se nude. Jednostavnije je sigurno preko laptopa, a ja već neko vrijeme tipkam tekst na mobitelu jer vise ležim nego što sjedim jer mi je lakše ležati no sjediti u kolicima. Sretna sam što su meni drage osobe na ovom blog servisu koji će sa vremenom postati jednostavan za pisanje koje volim, a naravno i za komunikaciju na daljinu.

Evo me tu

Nadam se da ću se priviknuti na ovaj blog servis i da će mi se u kometare netko uspjeti javiti jer sam u postavkama postavila da svi koji žele mogu komentirati moj tekst. Nadam se da će mi se netko javiti s vremenom jer ovo je tek početak pisanja na ovom blog servisu i moram naučiti kako šta funkcionira, a ja voli učiti uvijek. Pišem tekst preko mobitela jer mi je momentalno tako lakše, sigurno je jednostvnije preko laptopa, ali momentalno na laptop ne mogu. Želim ugodan dan svima koji čitaju moj tekst.

U ZVIJEZDAMA PIŠE

Danas pokušavam dokučiti rad ovog blog servisa. U postavkama sam postavila javno ali ne znam kako moji prijatelji sa bloga hr koji se navodno uskoro gasi ne mogu pronaći mojj tekst a naziv i naslov su isti kao i na blogu hr koji uskoro postojati neće. Nadam se da ću dokučiti kako će mi se oni moći javiti u kometare jer voljela bih i dalje komunicirati s meni dragim osobama. Nadam se da se negdje vidi moj tekst i da ce mi netko javiti u kometare da ga je pročitao ili mi objasni kako da stranicu ovog bloga stavim tamo gdje je moj profil za blogger.com.

U zvijezdama piše

Tek sada sam vidjela da sam na ovom blog servisu pisala pisma a posto me već dugo tu nije bilo ne mogu se sjetiti kako mogu postaviti izgled stranice. Ima li netko da mi pomognete kako se to radi